Profesorka Staša Mirković je izuzetna i jedinstvena umetnica koja me je duboko inspirisala. Njena kreativnost, stalna potreba da istražuje nove ideje i nekonvencionalan pristup radu čine je zaista posebnom. Nikada nije imala za cilj da od svojih studenata napravi kopije — naprotiv, uvek je insistirala na autentičnosti i ohrabrivala nas da izgradimo sopstveni umetnički izraz i lični stil.Ona gradi umetnika u celosti: od jedinstvenog tona i fraziranja, preko scenskog nastupa, stila odevanja, frizure i šminke. Sećam se jednog njenog šarmantnog pravila — uoči novogodišnjih praznika morali smo svi imati makar jedan odevni predmet sa šljokicama. Možda deluje kao igra, ali nosi duboku poruku: umetnost je i radost, i individualnost, i hrabrost da zasijate. Ono što njen poseban pristup dodatno izdvaja jeste uključivanje svih umetnosti kao izvora inspiracije — slikarstvo, film, pozorište, književnost, ples, moda. Još kao dete me je podsticala da razmišljam izvan muzičkih okvira, i upravo su takvi utisci oblikovali moj današnji umetnički izraz. Danas, kada ponovo sviram dela na kojima smo zajedno radile, vraća mi se ona ista inspiracija koju mi je tada pružila.